Daljina je ova kriva što smo tužni mi, Naša veza sad prolazi ispit ljubavi. Mnogo toga sad nas deli i ne nudi spas, A čežnja se rasplamsava kad ti čujem glas. Sve mi tvoje nedostaje, Bol je velika, Svaki dan se meni čini, dug ko godina. Jedva čekam susret naš da se dogodi, Da me grom iz vedrog neba opet pogodi.
Kad ugledam tebe ja, klecaju mi kolena, Leptirići bude se, I zemlja se okrene. Sunce jače zasija, Ceo svet mi rodbina, Osmeh širok nabacim, Na tugu zaboravim. Ja od tvojih pogleda, Gubim tlo pod nogama, Tvoji nežni dodiri, Za dušu su melemi. Ova ljubav svetlo je, što iz mraka vodi me. Nek što duže potraje, Sad za sreću vreme je. To, to, to je ta, Ljubavna čarolija, Kucni triput u drvo da ne čuje neko zlo. To, to, to je ta, Ljubavna čarolija Kucni triput u drvo da ne čuje neko zlo.
CIGANČICA Beše jedna žena duge crne kose, Lako zemljom hode njene noge bose. Telo ko vreteno, Oči plamom gore, A usne se nude samo da se vole. Srce kao čigra od radosti lude, Mnogi žele tajnu što joj nedra nude. Pogled daleki, divlji, Sva je tako mazna, Usne su joj vrele Nagrada i kazna. To je moja cigančica, Mala divlja devojka To je moja garava Što mi srce uzela.
BLAŽEN MEĐU ŽENAMA Slavica je dobra duša, Samo svoje srce sluša, Jasmina je šećer pravi Njeno telo uzdah mami. Vesna uvek srcu prija, Ona mi je najmilija, Najlepša su milovanja, kad kraj mene spava Tanja. Milica je milo ime, Kraj nje nikad nema zime. Mirjana mi mira ne da, Ni kad spava ni kad gleda. Svetlana je lek za ranu, Da prebolim ljubav staru, Zoričine nežne ruke, Teraju na slatke muke. Blažen među ženama, Oduvek sam bio ja, Svi mi kažu blago tebi Ko se sa mnom menjo ne bi.
Nadomak Velike Plane nalazi se mesto gde vernici idu da nađu spokoj, mir i pomoć.
Manastir Koporin je podigao despot Stefan Lazarević kao zahvalnost Bogu što ga je ostavio u životu u bitki kod Angore 1402. godine, kao i povratku njegove sestre Olivere koja je bila „zalog mira“ i predata je turskom sultanu nakon boja na Kosovu.
Lokacija je, kao i za gotovo sve srpske srednjovekovne manastire birana vrlo pažljivo i manastir je savršeno ušuškan u okolinu.
Podignut je u kotlini i okružen šumom, pa se gotovo ne možete videti sve dok se ne prođe kapija. Naravno, manastirski kompleks je opasan visokim zidom.
U manastiru Koporin pronađene su mošti ovog srpskog svetitelja i danas se čuvaju u ćivotu u manastirskoj crkvi. Ćivot se otvara 1. avgusta na dan kada se upokojio despot Stefan i dve nedelje posle na dan slave hrama. Tokom istorije više puta je bio rušen i obnavljan, a poslednji put je obnovljen 1880. godine.
Od sredine pedesetih godina, Koporin je ženski manastir, nakon čega doživljava svoju renesansu. Zalaganjem monahinja, ali i velikog broja vernika i crkvenih velikodostojnika, manastir je dobio brojne prateće objekte, poput konaka za monahinje, trpezarije, konake za posetioce, dodatka trpezariji i mnoge druge, koji danas čine manastirski kompleks. U okviru kompleksa je i kapela koja je posvećena Roždestvu Presvete Bogorodice.
U neposrednoj blizini zidina manastirskog kompleksa nalazi se izvor lekovite vode. Po predanju, i izvor je povezan sa despotom Stefanom Lazarevićem.
Legenda kaže da je na mestu gde je danas izvor, pao konj despota Stefana, koji se vraćao iz lova, u kome je bio ranjen. No, kada se konj napio vode sa izvora, ozdravio je, pa je despot tu podigao obeležje, koje i dan-danas posećuju mnogi putnici namernici i gotovo svi posetioci manastira.
Postoji i verovanje da ova voda pomaže i osobama koje ne mogu da imaju dece. Monahinje svedoče da je nebrojeno mnogo parova koji su poslali pisma zahvalnosti ili su došli da zahvale, zajedno sa svojim potomcima, koji su rođeni nakon molitvi u ovom manastiru.